Jesenska zasukica, jesenski zasučak (Spiranthes spiralis L.)
mala je i zanimljiva biljka iz porodice kaćuna (Orchidaceae) koja možda ne privlači pažnju na prvi pogled, ali je riječ o strogo zaštićenoj biljnoj vrsti.
Prema životnom obliku, jesenski zasučak može biti geofit (biljka koja nepovoljan dio godine „prespava“ u obliku gomolja ili lukovice) ili hemikriptofit (obnavljajući pupovi nalaze se neposredno iznad tla i tako biljci omogućuju da preživi nepovoljne uvjete).
Vanjski izgled:
Jesenska zasukica ima sjajne, tamnozelene listove skupljene u nisku rozetu. Cvjetna stabljika 10-20 cm, iznimno naraste i do 28 cm, a na njoj se može pojaviti i do 37 sitnih bijelih cvjetova, poredanih u prepoznatljivu spiralu. Cvate u kolovozu, rujnu i listopadu, a sjemenke sazrijevaju u listopadu i studenom te ih raznosi vjetar. Oprašuju ih kukci, većinom pčele.
Može se razmnožavati sjemenom ili vegetativno, stvaranjem bočnog pupa iz podzemne stabljike. Međutim, sve rozete koje rastu jedna uz drugu nisu nužno proizvod vegetativnog razmnožavanja već mogu biti rezultat generativnog razmnožavanja putem sjemena.
Zanimljivo je da ponekad napravi pauzu i cijelu godinu, a nekad i dvije, provede bez nadzemnog dijela. To se naziva vegetativno mirovanje i biljci služi kao svojevrsni odmor za prikupljanje energije za iduću cvatnju. Nakon što u jesen rasprši sjemenke, listovi nastave fotosintetizirati još 6-7 mjeseci i nastavljaju stvarati energiju. Čimbenici koji određuju hoće li biljka cvjetati ili ne složeni su i još uvijek nedovoljno shvaćeni.
Jesenski zasučak proizvodi velik broj sićušnih sjemenki (0,5–0,6 ± 0,1 mm). Vjetar ih može odnijeti, ali uglavnom tek nekoliko centimetara od matične biljke. Za klijanje mu je potrebna suradnja s gljivama – mikoriza. Mlada biljka bez listova ovisi o svom mikoriznom partneru, a ta suradnja može trajati i do 8 godina. Prvi pravi listovi pojavljuju se tek oko 11. godine, dok se cvatnja najčešće događa u 13. do 14. godini. Dakle, od sitne sjemenke do prvog cvijeta prođe poprilično vremena!
Opstanak i zaštita:
Spiranthes spiralis dobro je prilagođena otvorenim staništima i može postati brojna kada životinje ispašom održavaju vegetaciju niskom. Kao i sve orhideje traži visok intenzitet svjetlosti, a pri slabom svjetlu većina ih ne cvjeta i ne stvara sjeme. Zbog kasne jesenske cvatnje, kasna košnja neposredno prije nego što vrsta počne cvjetati, od velike je važnosti za ovu vrstu. Kasna košnja povećava dostupnost svjetlosti i time određuje količinu usvojenih ugljikohidrata u podzemnim organima za skladištenje za sljedeću godinu.
Prijetnja opstanku ove zanimljive i rijetke vrste je izostanak upravljanja (zarastanje travnjaka drvenastim vrstama) i neadekvatno upravljanje (košnja i ispaša u vrijeme cvatnje). Tijekom cvatnje ne treba kositi i pasti, ali košnja i ispaša ovaca ili krava izvan tog razdoblja je korisna kako bi vegetacija bila dovoljno niska i ne previše gusta. Poljoprivredne prakse poput ispaše ili košnje stoga mogu znatno utjecati na ovu vrstu orhideje putem ograničavanja rasta drugih, konkurentnijih biljaka.
